Uski banneri gore br 1

Radio Banner uski gore (2)

Radio 2

Velečasni Gabrijel Jukić: Afrika je ogromno polje rada, a radnika je premalo

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

 

 

Prvih godinu dana vlč. Jukić obavljat će dužnost kapelana. Vlč Gabrijel rođen je 1974. godine kao peto od petero djece. Nije samo on ostvario duhovni poziv, već i njegov pokojni brat Tadija i sestra Jelica. Za svećenika je zaređen 2014., kako on sam kaže relativno kasno, ali u crkvi je danas takvih poziva sve više. Još 1998. godine kada je čuo za pogibiju fra Vjeke Ćurića koji je djelovao u Ruandi u njemu se javio taj sudbonosni poziv.


“Svećenički put sam započeo gotovo istovremeno sa misionarskim, jer mislim da sam našao potpuni smisao svećeničkog puta tek kada sam sebe vidio kao misionara. Jako sam dugo promišljao o svemu tako da kad sam se odlučio više nikad nisam posumnjao u svoju odluku niti sam imao krize zvanja. Presudno je bilo to što sam želio postati misionar,  a to bez svećeničkog zvanja je bilo gotovo neostvarivo. Kao svećenik čovjek može ostvariti u potpunosti one Kristove riječi apostolima: “Idite po svem svijetu i učinite mojim učenicima sve narode”, ističe vlč. Gabrijel.


Potrebni misionari
Na pitanje zašto Afrika, pa i Zambija s obzirom da su, osim Afrike i mnogim drugim zemljama potrebni misionari, odgovara kako se za Crni kontinent odlučio ne samo zbog toga što je tu fra Vijeko položio svoj život, nego zbog obilja siromaštva i neimaštine s kojom se ljudi susreću na tome kontinentu.
“Nema mjesta na svijetu gdje misionari – svećenici nisu potrebni. Stvar je samo karizme koju određeni svećenik ima. Nismo svi za sve. Afrika je najnapaćeniji i najsiromašniji naseljeni kontinent. Nadalje, Afrika ima mnogo mjesta koje današnja civilizacija nije zahvatila. Takva mjesta i takvi ljudi čeznu za misionarima. Ja upravo želim ići na mjesta gdje još nitko nije išao, te navijestiti riječ”, ističe. Dodaje kako će u Zambiju jedno izvjesno vrijeme biti kapelan kod don Borisa Dabe.  Nakon toga će se osamostaliti i djelovati samostalno. Naravno, ističe nadalje, sve ovisi o njegovoj spremnosti i brzini učenja.


“Za početak mislim da ću morati puno učiti ne samo plemenske jezike nego i običaje i kulturu. Znate kako je u Africi: Svako pleme nosi svoje breme ”, kaže vlč. Gabrijel.
U Africi je već jednom bio, i to baš u Ruandi gdje je djelovao fra Vjeko Ćurić čiji je život i rad najviše i utjecao na njega.


Iskustvo u Ruandi
“Ruanda je jedan poseban svijet, prije svega mislim zbog toga što je to većinska katolička zemlja i nakon rata vrlo brzo je došlo do potpunog pomirenja među ljudima. Ljudi su se vratili životu i vrlo brzo preboljeli teške posljedice rata. Rane su brzo zacijelile i u Ruandi život ponovno buja na sve strane. To je prije svega zbog utjecaja katoličke crkve koja je pomirila ljude ukazujući na greške koje se više ne smiju ponovit. Najbolji primjer je povećanje broja stanovnika. Prije rata je bilo oko devet milijuna, a sada je preko jedanaest milijuna iako su žrtve bile ogromne. Ono što sam vidio u Ruandi me zadivilo jest da, iako je to siromašna zemlja, školstvo je na visokoj razini, jer se puno ulaže u škole i fakultete, a narod je ostao vjeran svojoj tradiciji ili Božjem daru. Naime, tamo obitelji u prosijeku imaju 7 djece. Moj boravak u Ruandi je meni dao odgovor na mnoga pitanja koja su se ticala mog misionarskog puta. Najvažnije je bilo to što sam spoznao da je Afrika ogromno polje rada, ali radnika je premalo. I to svih profila, ne samo svećenika. Stoga se nadam da će mi se i mnogi laici pridružiti na tom polju kako su i obećali. Puno toga sam naučio i od fra Ivice Perića koji je zamijenio pokojnoga fra Vjeku”, prepričao je svoj boravak u Ruandi naš sugovornik.


Potpora obitelji
Na svom putu ima maksimalnu podršku svojih roditelja, bliže i dalje obitelji.
“Puno smo razgovarali o svemu, jasno im je zbog čega idem i što je moj cilj. Neki će mi se pridružiti kao volonteri u misijama. Mislim da je to Božji plan”, smatra on.
Vlč. Gabrijel trenutno je u iščekivanju potrebne dokumentacije. Polako se priprema i, kaže, ne boji se ničega što ga čeka. Ni gladi, ni neimaštine, ni bolesti… Jedino je nestrpljiv, jer jedva čeka da stupi nogom na afričko tlo.


“Gledam i slušam koliko mladih života propada zbog nedostatka smisla života. Koliko zakopanih talenata, a afrički čovjek čezne za pomoći. Pridružite mi se. Dođite i oslobodite se suvišnog tereta. Jer dvostruka je korist: radit će te na širenju kraljevstva nebeskog i oslobodit će te se okova koji vam ne dozvoljavaju da budete ispunjeni božanskom radošću. Izaberite beskrajnu sreću umjesto beskrajnog nezadovoljstva, jer Krist treba dlanove vaše”, poručio je za kraj vlč. Gabrijel Jukić.

(dnevni-list.ba)